Preskoči na glavni sadržaj

Naranča Čoko Fantasy

Znate li vi da se čokolada i naranče vole? O, da, vole se jako i kad se spoje tvore jedan božanstveni okus od kojeg se meni ježi koža. Perfect!
Imam jedan kolač koji dostiže tu perfekciju. Moram ga objaviti, morate to probati, ali nemam sliku. Pa ga probajte vizualizirati o svojim mislima nakon što pročitate recept, ako volite romansu čokolade i naranče neće vam biti teško. Sliku ću dodati naknadno, jer zapravo jedva čekam priliku da ga ponovo ispečem!

Najprije nabavite bio naranče. Potrebne su vam dvije, ako su jako male, može tri. Ja ih volim oprati u otopini sode bikarbone, isprati u hladnoj vodi. Sad su spremne za kuhanje. Kuhaju se u vodi, onako da ih prekrije, pola sata. Izvade se iz vode, ohlade i prerežu na četvrtine.

Sad vam je potrebno:

125g šećera
125g mljevenih badema
3 jaja
1/2 žličice praška za pecivo

Sve ubacite u blender i dobro izmiksajte. Prebacite smjesu u četvrtasti kalup (mo je 23x33cm) i pecite na 180°C 15-20min, dok ne dobije lijepu crvenkastu koricu. Ostavite da se ohladi.

Krema:
1 jaje
2 žumanjka
80g šećera
4 žlice vode
225g čokolade
250ml vrhnja za šlag

Čokoladu otopite na pari.
Miksajte na pari jaje i žumanjke nekih 10minuta.
Šećer i vodu kuhajte do vrenja, kuhajte da se sav šećer otopi, da smjesa postane sjajna, ali ne smije promijeniti boju.  Miješajte mikserom jaja i ulijte otopinu šećera unutra, žustro miješajući. I otopljenu čokoladu ulite vruću u smjesu. Nek se kratko prohladi. Izmiksajte vrhnje za šlag do polovice tvrdoće i ubacite u smjesu s jajima i čokoladom. Kremu prelijte preko narančinog biskvita i ostavite da se ohladi. Narežite na kocke, ukrasite ribanom čokoladom.

Nije teško već sad vizualizirati kolač, zar ne? Krema je fina, pjenasta, pahuljasta, a sve miriše na naranče... Uživajte!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ekspresna savijača sa šunkom i sirom

Veselje u mojoj kući, sinu mi bio rođendan! Prilika je to za isprobavanje novih recepata, čuju se tad svakakvi komentari, odmah znam da li će neka slastica postati omiljena u našoj kući ili više neće biti nikad na meniju. Naravno, pečem i provjerene recepte, ali jako volim eksperimentirati. Znala sam da će ovo biti pun pogodak, recept je isproban i ovo nas uvijek oduševi. Recept je od kolegice s posla. Obožavam kad brbljamo o feštama i hrani, ovo je super, ovo moraš probati, to se svima dopalo, ja ovo radim tako, ja onako. To je nepresušen izvor pravih recepata i informacija, ne ko ruski rulet s isprobavanjem nekog famoznog recepta s neta, koji ispadne totalni promašaj! Moram stvarno sada reći, bilo je toga puno puta. Nije da recept ne drži vodu, ako se potrudiš sve je ko na slici, samo izostane onaj fini okus o kojem se toliko priča. Da, da, ukusi su različiti, ali kad se nikome baš od obitelji ne dopadne, kuharica se zamisli. Svi koji su se našli u ovoj situaciji, znaju o čemu...

Brzi tart sa smokvama

Ovo što ja sad imam u pećnici je čisto zadovoljstvo. Pogledajte samo kako izgleda prije pečenja, prvi put ovo radim i očekujem eksploziju okusa svaki čas... Smokve...  božanstveno voće, nedostaje mi riječi kojima bih opjevala njegovo postojanje, njegovu zanosnu slatkoću... Premda nismo sretnici koji žive na mediteranu i uživaju češće u ovoj carskoj deliciji, ipak imamo i mi na kontinentu pokoji adut i ako smo dovoljno brižni i strpljivi, i mi možemo kratkotrajno uživati plodove ovog anđeoskog voća. Ja imam veliku sreću i kolegica s posla mi je donijela punu vrećicu smokava, i time me silno razveselila! Hvala ti, divna si! Odlučila sam napraviti ovaj tart, koji sam našla na jednom britanskom blogu i preradila ga po svom. Opet, čista jednostavnost i premda sam si obećala da ću sama izraditi lisnato tijesto, vrijeme danas nije bilo na mojoj strani i poslužilo je kupovno lisnato. Bit će to u redu, al neću si ostati dužna. Neki drugi put... Kremu sam izradil...

Djevičanski rižoto s butternut tikvicom

Vrijeme, vrijeme. Nikad dovoljno, barem u mom životu. Ja ne upravljam svojim vremenom, ono upravlja sa mnom. Priznajem, ovako javno. Trudim se ja tu i tamo i pobijedim koju bitku s njim, ali prava pobjeda u ratu je njegova. Zasad. Vratim se doma s posla, svi umiremo od gladi i trebam brzi ručak. Sama sam s klincima i odmah se smješkam – vrijeme je za rižoto! Mi ga jako volimo, M. nikako. Da, pojede on jednu veliku jušnu žlicu, ponekad bude ona i s vrhom. I uvijek mu na licu piše što misli o njemu. Vrijeme je tikvica. Mama je s polja dofurala pune tačke svakakvih (joj, sad mi je žao što ih nisam takve poslikala) i uzela sam nekoliko komada butternut tikve, za početak. Mama -  čitaj "moja tržnica". Joj, mama, što bih ja bez tebe, hvala ti na svakom vitaminu koji nam uzgojiš! Ovaj rižoto jako volim, nježan je i blagi, zato ga i nazivam djevičanski. Naravno, osnovama me naučio Jamie Oliver. Zaista je jako jednostavno: Na maslinovom ulju prodinstati luk, dodati ri...