Preskoči na glavni sadržaj

Gratinirani cvjetići cvjetače

Fascinantno je što sve danas mozes preko društvenih mreža - možes recimo kupiti povrće iz domaćeg uzgoja! Tako sam ja naletjela na divne ljude, kod kojih sam kupila prekrasno povrće, između ostalog i cvjetaču. Šteta što ju nisam poslikala, bila je snježno bijela, ogromna i jako fina već i takva svježa!

Naravno, spremam gratiniranu cvjetaču, meni najomiljeniju. A danas mi je zadatak približiti ovo jelo djeci, jer nisu baš prezadovoljni okusom cvjetače.

Cvjetača se najprije očisti, natrga na cvjetove i stavi kuhati, može u posoljnu vrelu vodu ili kao ja, na paru, 5 minuta.

Jedna šaka naribanog parmezana pomiješa se u blenderu sa 2 šnite preprženog tosta, u mrvičastu smjesu.

Skuha se klasični bešamel umak: na malo maslaca preprži se žlica brašna, zalije se s 2dl mijeka i brzo miješa da se ne naprave grudice. Nakon što provrije, procijeniti je li dovoljno gusto ili možda treba još malo razrijediti mlijekom. Kad je umak dopadljivo kremast,  ugasiti vatru, posoliti ga, popapriti i dodati mu malo muškatnog orašćića. Umiješati u umak 20g parmezana, ili jednu šaku, kao ja.

Kreće još samo slaganje, pećnica se grije na 220°C:
U vatrostalnu zdjelu se stavi cvjetača, prelije se bešamel umakom, protrese da se fino okupa cijela u njemu. Na vrh se posipa smjesa parmezana i tosta, te posipa sa sezamom i sjemenkama suncokreta. Moji dječaci vole ove sjemenke i mislim ih time kupiti u ovom jelu.

Stavi se peći u pećnicu, da poprimi crvenkastu koricu, oko 15-tak minuta. Ostavi se malo da se ohladi i tada se samo uživa.



Hih, ručak je ispao pun pogodak za jednog sina, a drugi je počeo hvaliti jelo, kad je čuo da se radi o cvjetači i iz protesta odbio jesti dalje. Nakon što je vidio da nema ničeg drugog, pokisnute glave krenuo je jesti i smazao cijeli tanjur. Na kraju sam dobila sramežljivi smješak i pohvalu za "dosta fini ručak". nije prefini, kako on to zna reći, al ja sam bila prezadovoljna i ovim! :-)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ekspresna savijača sa šunkom i sirom

Veselje u mojoj kući, sinu mi bio rođendan! Prilika je to za isprobavanje novih recepata, čuju se tad svakakvi komentari, odmah znam da li će neka slastica postati omiljena u našoj kući ili više neće biti nikad na meniju. Naravno, pečem i provjerene recepte, ali jako volim eksperimentirati. Znala sam da će ovo biti pun pogodak, recept je isproban i ovo nas uvijek oduševi. Recept je od kolegice s posla. Obožavam kad brbljamo o feštama i hrani, ovo je super, ovo moraš probati, to se svima dopalo, ja ovo radim tako, ja onako. To je nepresušen izvor pravih recepata i informacija, ne ko ruski rulet s isprobavanjem nekog famoznog recepta s neta, koji ispadne totalni promašaj! Moram stvarno sada reći, bilo je toga puno puta. Nije da recept ne drži vodu, ako se potrudiš sve je ko na slici, samo izostane onaj fini okus o kojem se toliko priča. Da, da, ukusi su različiti, ali kad se nikome baš od obitelji ne dopadne, kuharica se zamisli. Svi koji su se našli u ovoj situaciji, znaju o čemu...

Brzi tart sa smokvama

Ovo što ja sad imam u pećnici je čisto zadovoljstvo. Pogledajte samo kako izgleda prije pečenja, prvi put ovo radim i očekujem eksploziju okusa svaki čas... Smokve...  božanstveno voće, nedostaje mi riječi kojima bih opjevala njegovo postojanje, njegovu zanosnu slatkoću... Premda nismo sretnici koji žive na mediteranu i uživaju češće u ovoj carskoj deliciji, ipak imamo i mi na kontinentu pokoji adut i ako smo dovoljno brižni i strpljivi, i mi možemo kratkotrajno uživati plodove ovog anđeoskog voća. Ja imam veliku sreću i kolegica s posla mi je donijela punu vrećicu smokava, i time me silno razveselila! Hvala ti, divna si! Odlučila sam napraviti ovaj tart, koji sam našla na jednom britanskom blogu i preradila ga po svom. Opet, čista jednostavnost i premda sam si obećala da ću sama izraditi lisnato tijesto, vrijeme danas nije bilo na mojoj strani i poslužilo je kupovno lisnato. Bit će to u redu, al neću si ostati dužna. Neki drugi put... Kremu sam izradil...

Djevičanski rižoto s butternut tikvicom

Vrijeme, vrijeme. Nikad dovoljno, barem u mom životu. Ja ne upravljam svojim vremenom, ono upravlja sa mnom. Priznajem, ovako javno. Trudim se ja tu i tamo i pobijedim koju bitku s njim, ali prava pobjeda u ratu je njegova. Zasad. Vratim se doma s posla, svi umiremo od gladi i trebam brzi ručak. Sama sam s klincima i odmah se smješkam – vrijeme je za rižoto! Mi ga jako volimo, M. nikako. Da, pojede on jednu veliku jušnu žlicu, ponekad bude ona i s vrhom. I uvijek mu na licu piše što misli o njemu. Vrijeme je tikvica. Mama je s polja dofurala pune tačke svakakvih (joj, sad mi je žao što ih nisam takve poslikala) i uzela sam nekoliko komada butternut tikve, za početak. Mama -  čitaj "moja tržnica". Joj, mama, što bih ja bez tebe, hvala ti na svakom vitaminu koji nam uzgojiš! Ovaj rižoto jako volim, nježan je i blagi, zato ga i nazivam djevičanski. Naravno, osnovama me naučio Jamie Oliver. Zaista je jako jednostavno: Na maslinovom ulju prodinstati luk, dodati ri...