Preskoči na glavni sadržaj

Zaboravljene štangice od oraha

Volim orahe. I M. voli kolače s orasima. 
Nekad se u našoj kući govorilo: „To su jaki muški kolači“. Jače slatki i s orasima. Ja sam to uvijek povezivala s tim da muškarci moraju puno raditi pa im treba za energiju, neću komentirati danas kad sam velika i razumnija zbog čega je to tako možda još bilo. U svakom slučaju, i sama jako volim moćne kolače od oraha.

Imam ovaj recept već dugo u bilježnici, nikad isproban. Pa je ovom prilikom baš on došao na red, imam još nešto oraha u škrinji za potrošiti, prije nego evo stignu novi. Dobit ću ih od mame, malo ću pomagati čistiti ih, mada je i moja bakica još uvijek pravi stručnjak za njih. Opet od mame, kaj bih ja bez nje? Pusa, pusa, ako ovo čitaš!

Mjera za recept je malo čudna, manja od prosjeka, pa sam koristila neki manji pravokutni kalup. Drugi put bih mogla povećati sastojke za polovicu.

Ide ovako:

Tijesto:
75g maslaca
75g šećera
190g brašna
1 jaje





Umijesiti kratko tijesto i staviti u frižider na pola sata. Ja ne volim filozofirati kod izrade tijesta, bitno je čim prije povezati sastojke u tijesto, da ono ostane hrskavo, a ne postane žilavo.

Fil:

125g šećera
125ml slatkog vrhnja
1 žlica meda
200g mljevenih oraha


Karamelizira se šećer, dok se vrhnje u drugom lončiću zagrijava do pred ključanje. U karamelizirani šećer tada se doda vrhnje i med i zagrijava se dok se sve ne istopi. Traje jedno vrijeme, samo lagano zagrijavati. Maknuti s vatre, dodati orahe i malo ohladiti.
Tijesto se podijeli u dva dijela. Prvi se razvalja na veličinu tepsije i stavi se u nju – ja obično valjam odmah na masnom papiru, pa sve skupa samo prebacim u tepsiju.
Tijesto se premaže filom i preklopi se drugim dijelom razvaljanog tijesta. Inače i taj dio razvaljam na masnom papiru, pa ga samo preklopim preko i odvojim papir, i jesam tako i ovaj put, ali mi se dosta teško odvajao od papira, jer je tijesto bilo pretanko! A, ne može sve biti idealno. Krajevi se pritisnu blago vilicom, i izbode se tijesto vilicom na par mjesta i stavi se peći na 220°C 20minuta, ili koju minutu manje.

Ohladiti i narezati na lijepe šnitice, ne kao moje, i posipati šećerom u prahu, malo da sakrije gdje vam tijesto baš nije savršeno razvaljano.


Odličan je drugi dan kad je još hrskav ili kad odstoji dan duže, poklopljen, pa se topi u ustima.


I to je to. 
I muškarci uživaju u tom kolaču, kod mene se svi obično love takvih, pitam se uvijek zašto?
Valjda zbog energije.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ekspresna savijača sa šunkom i sirom

Veselje u mojoj kući, sinu mi bio rođendan! Prilika je to za isprobavanje novih recepata, čuju se tad svakakvi komentari, odmah znam da li će neka slastica postati omiljena u našoj kući ili više neće biti nikad na meniju. Naravno, pečem i provjerene recepte, ali jako volim eksperimentirati. Znala sam da će ovo biti pun pogodak, recept je isproban i ovo nas uvijek oduševi. Recept je od kolegice s posla. Obožavam kad brbljamo o feštama i hrani, ovo je super, ovo moraš probati, to se svima dopalo, ja ovo radim tako, ja onako. To je nepresušen izvor pravih recepata i informacija, ne ko ruski rulet s isprobavanjem nekog famoznog recepta s neta, koji ispadne totalni promašaj! Moram stvarno sada reći, bilo je toga puno puta. Nije da recept ne drži vodu, ako se potrudiš sve je ko na slici, samo izostane onaj fini okus o kojem se toliko priča. Da, da, ukusi su različiti, ali kad se nikome baš od obitelji ne dopadne, kuharica se zamisli. Svi koji su se našli u ovoj situaciji, znaju o čemu...

Brzi tart sa smokvama

Ovo što ja sad imam u pećnici je čisto zadovoljstvo. Pogledajte samo kako izgleda prije pečenja, prvi put ovo radim i očekujem eksploziju okusa svaki čas... Smokve...  božanstveno voće, nedostaje mi riječi kojima bih opjevala njegovo postojanje, njegovu zanosnu slatkoću... Premda nismo sretnici koji žive na mediteranu i uživaju češće u ovoj carskoj deliciji, ipak imamo i mi na kontinentu pokoji adut i ako smo dovoljno brižni i strpljivi, i mi možemo kratkotrajno uživati plodove ovog anđeoskog voća. Ja imam veliku sreću i kolegica s posla mi je donijela punu vrećicu smokava, i time me silno razveselila! Hvala ti, divna si! Odlučila sam napraviti ovaj tart, koji sam našla na jednom britanskom blogu i preradila ga po svom. Opet, čista jednostavnost i premda sam si obećala da ću sama izraditi lisnato tijesto, vrijeme danas nije bilo na mojoj strani i poslužilo je kupovno lisnato. Bit će to u redu, al neću si ostati dužna. Neki drugi put... Kremu sam izradil...

Djevičanski rižoto s butternut tikvicom

Vrijeme, vrijeme. Nikad dovoljno, barem u mom životu. Ja ne upravljam svojim vremenom, ono upravlja sa mnom. Priznajem, ovako javno. Trudim se ja tu i tamo i pobijedim koju bitku s njim, ali prava pobjeda u ratu je njegova. Zasad. Vratim se doma s posla, svi umiremo od gladi i trebam brzi ručak. Sama sam s klincima i odmah se smješkam – vrijeme je za rižoto! Mi ga jako volimo, M. nikako. Da, pojede on jednu veliku jušnu žlicu, ponekad bude ona i s vrhom. I uvijek mu na licu piše što misli o njemu. Vrijeme je tikvica. Mama je s polja dofurala pune tačke svakakvih (joj, sad mi je žao što ih nisam takve poslikala) i uzela sam nekoliko komada butternut tikve, za početak. Mama -  čitaj "moja tržnica". Joj, mama, što bih ja bez tebe, hvala ti na svakom vitaminu koji nam uzgojiš! Ovaj rižoto jako volim, nježan je i blagi, zato ga i nazivam djevičanski. Naravno, osnovama me naučio Jamie Oliver. Zaista je jako jednostavno: Na maslinovom ulju prodinstati luk, dodati ri...