Mirisna priča

Nekad su naše bake, davale dojam da su krafne komplicirana slastica, kojoj treba posvetiti posebnu pažnju, vrijeme, paziti kod miješanja, dizanja, pečenja... I sve ja to poštujem, ali jednostavno ne dam krafnama da preuzmu kontrolu. Ne u mojoj kuhinji. Ja ih radim opušteno, ležerno, ne brinući za ama baš nijedan dio procesa. Ok, osim pečenja, ovdje je potrebno ipak malo razmišljanja. Mojima se kuži da su preopuštene, ali s ovim receptom možete dobiti i lijepih krafnica! Naše danas su samo savršeno fine, ljepota je izostala! Pa krenimo. Imam mnoštvo recepata, ali ovo sam sklepala od raznih i uvjerila se da mi se najviše sviđa. Uzela sam od svakog po malo, ono bitno. Pa ovako: 1 kocka kvasca 250ml toplog mlijeka 1 žlica šećera. Ovo pomiješati i ostaviti sa strane. Ništa posebno, samo dok ne pomiješate sve ostale sastojke. 500g mekog brašna - miješanje raznih vrsta me nije oborilo s nogu, prije bih rekla da kad ne znaju koje brašno staviti, pomiješaju oba, za svaki sl

Dugo me nema. možda i predugo. Dobila sam i špotanciju zbog toga. Neću se opravdavati da nisam imala vremena, jer kad nešto voliš raditi, za to uvijek nađeš vremena. Opravdavat ću se da sam bila zaokupljena drugačijim zanimljivim stvarima. I nisam stoga stigla pripremati neka fina ukusna jela i deserte. Barem ne nešto vrijedno pisanja. Danas je drugačije. Trebao mi je brzi ručak, mala dopuna ostacima od jučer. Naime, jučer je M. kuhao juhu, fini komad mesa i domaće spatzle, pa je ponešto ostalo i za danas. Ali nedovoljno da se četiri gladne glave zasite. Kad sam vidjela kuhanu piletinu, koja je ostala od kuahnja u juhi, sinula mi je ideja za ručak! Ovo nije ništa komplicirano, ali usuđujem se reći da je toliko ukusno ispalo da može poslužiti kao neko fino predjelo kad vam stižu gosti, nećete se posramiti! Najprije je potrebno očistiti meso s kostiju. Znači, ja sam imala polovicu kuhane kokoši, ali odlično će poslužiti i ostaci pečenog pileta, naprimjer.  Odvoji se sve do zadn

Na to mlado leto... Da bi to Novo Leto dobro počelo, bilo je nužno osladiti kraj godine nekom finom tortom. Nisam baš imala neku ideju, ali sinulo mi je kad sam ukrala djeci malu kokos pralinu iz zdjele slatkiša. Onako, da se malo posladim, i tad mi se taj kokos učinio idealnim. Bijeli, elegantni, mirisni, a i ljudi kojima je bila torta namijenjena jako vole kokos. Pa sam onda išla na moju intuiciju, ajmo nešto poznatog okusa, a opet novo i zanimljivo. Ja sam imala pokoju zamjerku (premalo šećera), ali svima je drugima išla u slast, pa izgleda da sam onda ipak pogodila recept! Evo recepta: Najprije sam večer prije zagrijala 200ml slatkog vrhnja i ubacila u njega 100g kokosa. Ostavila na hladnom da kokos upije sve što može. Ispekla sam dva biskvita, jedan veći žuti i jedan tanki smeđi. Žuti biskvit: 6 jaja 150g šećera 150g brašna Jaja i šećer se pjenasto izmiješaju. Na kraju se lagano doda brašno i biskvit se prelije u okrugli kalup za torte. Peče se na 200°C 10