Mirisna priča

Volim orahe. I M. voli kolače s orasima.  Nekad se u našoj kući govorilo: „To su jaki muški kolači“. Jače slatki i s orasima. Ja sam to uvijek povezivala s tim da muškarci moraju puno raditi pa im treba za energiju, neću komentirati danas kad sam velika i razumnija zbog čega je to tako možda još bilo. U svakom slučaju, i sama jako volim moćne kolače od oraha. Imam ovaj recept već dugo u bilježnici, nikad isproban. Pa je ovom prilikom baš on došao na red, imam još nešto oraha u škrinji za potrošiti, prije nego evo stignu novi. Dobit ću ih od mame, malo ću pomagati čistiti ih, mada je i moja bakica još uvijek pravi stručnjak za njih. Opet od mame, kaj bih ja bez nje? Pusa, pusa, ako ovo čitaš! Mjera za recept je malo čudna, manja od prosjeka, pa sam koristila neki manji pravokutni kalup. Drugi put bih mogla povećati sastojke za polovicu. Ide ovako: Tijesto: 75g maslaca 75g šećera 190g brašna 1 jaje Umijesiti kratko tijesto i staviti u frižider na

Juros sam malo napeta, idem prvi put mlađem sinu na informacije u školu, kod nove učiteljice, ma mislim, normalan osjećaj, onako pozitivna napetost. Opuštam se uz kavicu i ne mogu a da ne mislim na jučerašnju orehnjaču, koju sam vidjela na jednom blogu. Pa i nama se jede neko toplo slatko pecivo...a ja imam vremena i taman mi treba neko takvo skretanje misli ovog jutra... Jupi, jest ćemo zdigani kolač. I da, naravno da će biti s rogačem, obožavam njegov miris, a tako ga dugo nisam jela! E, sad, sva sreća, rogač u frižideru imam, ali nemam mlijeko. Ja nisam tip osobe koji odmah ide po namirnice u dućan, ili improvizoram ili ćemo to jesti neki drugi put. Pa jutro je, kupit ću mlijeko poslije. Ohladit će mi se kava. Pa naravno da ćemo improvizirati ili još bolje rečeno, raditi kolač na malo zanimljiviji način. Zobene pahuljice uvijek imam u kući, to je moj „comfort food“ i volim ih u svim kombinacijama. Napravit ću stoga mlijeko od zobi.  Jednostavno. 6 žlica zo

Draga moja slatka nećakinjice, tamo u velegradu! Ovo je receptić za tebe. Kad budeš gladna, kad ti se bude jelo nešto toplo, brzo, kad budeš htjela počastiti društvo toplim zalogajem ili ćeš jednostavno u studentskom novčaniku imati propuh, a nešto se jesti mora. Vjerojatno si ovo već jela kod mene, ili bake, al evo, sad da imaš zapisano na jednom mjestu! Zajedno s pusama koje ti šaljem, pametnice moja! Sastojci:                          Listovi za savijače – kupi neke jeftine, bit će ok, iskoristit ćeš 5 kora, pa ti još ostane da umotaš koji put jabuke s cimetom unutra 4 jaja – ovo ćeš zasigurno imati u frižideru, spakirat će ti baka već 3 jogurta 1 vrhnje 1dl mineralne – mineralnu moraš imat u stanu, trebat će ti i za palačinke 1dl ulja Sol po potrebi Napravi smjesu s jajima, uljem, mineralnom, vrhnjem i jogurtima, posoli, malo probaj, da bude fino, ne preslano  Upali si pećnicu na 220°C. U tepsiju staviš na dno 2 kore, nek vire van iz tepsije,

Ovo jelo jako često na našem stolu, sa svakakvim kombinacijama. Danas mi je sinulo ubaciti grožđe unutra – inače, predivno miriše i nadam se da će mi ukućani barem zbog mirisa oprostiti tu i tamo koju košticu, na koju sam zaboravila računati – vide se, dio sam izvadila, ali sigurno je još pokoja unutra! Najčešće ubacim u umak suhe šljive, ali i jabuke su odlične! Nekako volimo takve kombinacije, umak je posebnog okusa, a meni osobno i to voće baš  prija uz meso! Neki dan smo pobrali grožđe, ko bi ga znao koji mu je pravilni naziv, neki ga zovu izabela, ja mislim da nije, ja ga zovem mirisno debelo. Od njega radim odličan pekmez, u kombinaciji sa jabukama, predobar pekmez kad zatreba za kolač da ne curi van! Već mi miriši nešto toplo, zdigano, kak mi međimurci kažemo i još k tome s pekmezom... Kako se lako dekoncentriram! No, odresci. Ovo nisam nigdje vidjela, ja jednostavno tako volim pripremati svinjsko meso, nema mrckanja da je suho, žilavo, baš suprotno, topi s

Zanimljivo je kamo nas sve život nosi. Kako brzo prolazi vrijeme, otkad smo bili klinci, kako neki ljudi potiho odu iz života i ne vrate se, bez svađe, bez nekog posebnog razloga, život ih odnese… I onda ti ih život donese na društvenoj mreži i bar na trenutak se prisjetiš nekih davnih vremena, bezbrižne igre, ludih outfita i frizurica, i još usput pokupiš koji receept! Hihi, lajkam sliku davne školske prijateljice i žicam recept, sladite se, veli ona i nekako mi posebno dragi postane taj kolač. Onako, sa zrnom nostalgije, za nekom davnom prijateljicom, ženom, koju danas zapravo ne poznajem.  Hvala ti na receptu i hvala ti što si me podsjetila na smijeh i radost davnih dana igranja u garaži tvog doma, već smo tada bile prave kuharice! J Muffinsi prijateljice iz davnih školskih dana 250g brašna 2 i 1/2 žličice praška za pecivo 30g kakao praha 2 žlice šećera 175g narezane čokolade - ovdje ja obično iskoristim ostavljene čokoladne uskršnje zečeve, božićne djedice

Veselje u mojoj kući, sinu mi bio rođendan! Prilika je to za isprobavanje novih recepata, čuju se tad svakakvi komentari, odmah znam da li će neka slastica postati omiljena u našoj kući ili više neće biti nikad na meniju. Naravno, pečem i provjerene recepte, ali jako volim eksperimentirati. Znala sam da će ovo biti pun pogodak, recept je isproban i ovo nas uvijek oduševi. Recept je od kolegice s posla. Obožavam kad brbljamo o feštama i hrani, ovo je super, ovo moraš probati, to se svima dopalo, ja ovo radim tako, ja onako. To je nepresušen izvor pravih recepata i informacija, ne ko ruski rulet s isprobavanjem nekog famoznog recepta s neta, koji ispadne totalni promašaj! Moram stvarno sada reći, bilo je toga puno puta. Nije da recept ne drži vodu, ako se potrudiš sve je ko na slici, samo izostane onaj fini okus o kojem se toliko priča. Da, da, ukusi su različiti, ali kad se nikome baš od obitelji ne dopadne, kuharica se zamisli. Svi koji su se našli u ovoj situaciji, znaju o čemu

Ovaj recept je totalna izmišljotina. Jedino mi je kolegica na poslu pokazala dio u kojem se tijesto s nadjevom preklapa, pa se kao nešto prži (prženje u dubokoj masnoći – grrr) i kako imam ugljikohidratnu krizu – joj, mljac, mljac, peciva – odlučih isprobati pecivo na ovaj način. Možda to doma netko radi jednom tjedno, meni je potpuno novo, evo sad se peče, nemam pojma kak će ispast, kakvog će biti okusa, ali činilo mi se fora, pa da vidimo. Tijesto:  - 650g mekog brašna  - 100ml jogurta  - 100ml ulja  - 1 žlicu suhog kvasca pomiješati sa 1 žlicom brašna, žličicom šećera i 200ml toplog mlijeka (ostaviti da se malo digne  - još 100-200ml toplog mlijeka, za umijestiti meko tijesto Lijepo umijestiti, oblikovati kuglu, premazati je s malo ulja i ostaviti da se diže sat-dva. Taman za otići nekamo na kavu. Barem meni. Kratko promijesiti dignuto tijesto, podijeliti ga u 3 dijela. Uzeti jedan, podijeliti ga na dva dijela, razvaljati ukrug, malo veće od tanjura. Po njemu

Vrijeme, vrijeme. Nikad dovoljno, barem u mom životu. Ja ne upravljam svojim vremenom, ono upravlja sa mnom. Priznajem, ovako javno. Trudim se ja tu i tamo i pobijedim koju bitku s njim, ali prava pobjeda u ratu je njegova. Zasad. Vratim se doma s posla, svi umiremo od gladi i trebam brzi ručak. Sama sam s klincima i odmah se smješkam – vrijeme je za rižoto! Mi ga jako volimo, M. nikako. Da, pojede on jednu veliku jušnu žlicu, ponekad bude ona i s vrhom. I uvijek mu na licu piše što misli o njemu. Vrijeme je tikvica. Mama je s polja dofurala pune tačke svakakvih (joj, sad mi je žao što ih nisam takve poslikala) i uzela sam nekoliko komada butternut tikve, za početak. Mama -  čitaj "moja tržnica". Joj, mama, što bih ja bez tebe, hvala ti na svakom vitaminu koji nam uzgojiš! Ovaj rižoto jako volim, nježan je i blagi, zato ga i nazivam djevičanski. Naravno, osnovama me naučio Jamie Oliver. Zaista je jako jednostavno: Na maslinovom ulju prodinstati luk, dodati ri

Jao, kako sam ja gladna! A kasna večer. A i M. će biti gladan kad stigne s posla.. Je li to dovoljan razlog da krenem u pripremu brzog jednostavnog jela, nešto manje kalorično, a punog okusa?  Naravno, pričam o svojim savršenim špagetama s majčinom dušicom – koja je inače moj najdraži začin! Bit će mirisno, bit će ljuto, bit će gotovo začas! Brzo da napišem , pa idem pripremat, imam 20 minuta, prije nego M. stigne. Staviti vodu za špagete, malo ju jače osoliti. Moja se kuha. Na maslinovo ulje (2-3lice) staviti 2 režnja ribanog češnjaka, kad zamiriši dodati pregršt majčine dušice – ako je svježa doslovno šaku, ako je suha 1 veliku žlicu! I sad to počinje prekrasno mirisati, mmmm... Podliti s teglicom pelata – eh, ja imam mamine, domaće, ali već sam radila i s kupljenom konzervom i bude fino. Ovdje uzmem ono pomagalo za izradu pirea i malo ih zgnječim. Malo, da se raspadnu.  Dodati pola žličice šećera,mrvu soli, promiješati i dodati odokativno nešto malih suhih ljutih fe

Stižu mi začas mama i tata na kavu. Nekako volim kad imam nešto uz kavu da ih dočeka. Mama se uvijek veseli mojim slasticama, a tata za sebe kaže da je ko „mali majmunek koji sve novo mora probati“. Ali oni su tu začas i sad mi je potreban neki brzinski desertić. Naravno, uvijek je tada tu moj najdraži Jamie. Našla sam recept, malo ga preradila i moram reći, jako sam zadovoljna. 10 minuta kasnije sjedim pred laptopom i još stignem pisati ovaj post prije nego dođu.  Pa kad trebate turbo brzu slasticu, evo recepta: 6-7 jabuka – ja ih imam iz vrta, prva berba mlade voćke, ponos! Oguliti ih i narezati na manje komadiće, nejednake, staviti ih u tavu i posuti sa 2,5žlice šećera i 2 žlice vode.  Kuhati 5-6minuta. Za to vrijeme ubaciti u multipraktik - 80g zobenih pahuljica -         80g brašna -         40g šećera i -         80g maslaca, hladnog narezanog na komadiće.  Kad se počinje stvarati kompaktnija smjesa, ugasiti (2-3min). Jabuke staviti u prikladnu va

Na početku, lijepi pozdrav svima. Jednostavno sam morala krenuti s pisanjem bloga. Sad će biti sve crno na bijelo. Veliki sam ljubitelj pečenja kolača, volim eksperimentirati u kuhinji, uvijek nešto novo i uvijek na kraju zagubim recept. Ili je iz glave, pa se razvodni, ili je s neke stranice, koje se više ne mogu sjetiti gdje sam ju pronašla. Moji prijatelji već dobro znaju, ukoliko žele recept za neko jelo koje im pripremam, moraju za nj pitati dok je još vruće. Dok je jelo na stolu, a meni recept u glavi ili barem na pultu. I koliko se god trudila sačuvati ga, na kraju ipak nekako ispari. Čarolijom, valjda.  Moram priznati da je teško početi, da li staviti neko bombastično jelo, neki sočni kremasti kolač, čime zaintrigirati čitatelja? Nakon podosta razmišljanja, odlučila sam biti praktična. Ionako sam zamislila ovaj blog kao vjernog pratioca, nosonju koji će dočarati što se zbiva u mojoj kuhinji. A ovih dana je veselo. Zimnica. Ah, to ljeto i svo njegovo zrelo blago, kako